Climate actions
Instrumenti ekonomske politike (Economic Policy Instruments – EPI) poticaji su koji se obično klasificiraju kao: određivanje cijena (npr. vodene tarife), ekološki porezi i naknade, subvencije (na proizvode i djelatnosti), trgovanje (npr. mogućnost trgovanja dozvolama za onečišćavanje ili zahvaćanje vode, kompenzacijski mehanizmi, plaćanje za ekološke usluge) i u konačnici dobrovoljni dogovori i planovi upravljanja rizikom (poput osiguranja ili obveza). EPI instrumenti mogu značajno unaprijediti postojeći regulativni okvir poticanjem, umjesto nametanja, promjena ponašanja u cilju dovođenja do prilagodbe. EPI instrumenti mogu pobuditi promjenu ponašanja kroz poticaje ili odvraćanja, promijeniti uvjete u cilju omogućavanja gospodarskih transakcija ili smanjenja rizika. Razlike u potrebama, prilikama i ograničenjima svake pojedine države; razlike u sposobnostima provedbe ekonomskih instrumenata u različitim regijama ili sektorima unutar država.
Promidžba gospodarskih poticaja za promjenu ponašanja
Cilj
Prilagodba pojedinačnih odluka skupno dogovorenim ciljevima.
Opis
Očekivani rezultati
Bolja kvaliteta okoliša i ekonomska učinkovitost; bolja društvena raspodjela tereta u cilju ostvarenja željenog cilja.
Indikatori rezultata
Izravni troškovi (npr. trošak poreza) i transakcijski troškovi (npr. trošak vremena i novca za izlazak na tržište, pronalaženje kupca ili prodavatelja, pregovaranje o kupnji, konzumiranje trgovinske transakcije i povrat s tržišta).
Uključeni dionici
Međunarodna i državna tijela uprave, građani.
Trajanje
Najbolje iz prakse
Ključna pitanja
Opseg mjere
Predložene mjere
Sektor mjere
Utjecaji klimatskih promjena
Razina provedbe